Hrvatsko zrakoplovno nazivlje nije u našoj terminološkoj literaturi do sada bilo sustavno opisano ni popisano a djelomice niti ne postoji jer se u praksi često rabe izvorni ili prilagođeni engleski nazivi te nerijetko i paralelna rješenja. To, drugim riječima, znači da hrvatsko zrakoplovno nazivlje nije ni propisano pa je ovaj projekt usmjeren njegovu normiranju.

Projekt je realiziran u sklopu koordinacijskoga projekta STRUNA u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje, kojim se nastoji uspostaviti sustav koordinacije terminoloških djelatnosti u svim strukama u Hrvatskoj. Koordinacijski je projekt pokrenut  na poticaj Nacionalne zaklade za znanost, visoko školstvo i tehnologijski razvoj Republike Hrvatske, koja je novčano poduprla i projekt Usustavljivanje i normiranje temeljnoga hrvatskoga zrakoplovnog nazivlja (ZRNA).

Cilj je ovoga projekta obraditi temeljno zrakoplovno nazivlje raspršeno po udžbenicima i priručnicima različitih segmenata zrakoplovne struke. Kriterij odabira rukovodio se prije svega načelima korpusne lingvistike i čestotne analize strukovnoga leksika, ali i crpljenjem drugih raspoloživih vrela.  Konačni je cilj uspostaviti terminološku bazu podataka kao osnovu za normiranje hrvatske zrakoplovne terminologije i prilog uvođenju preporučene terminološke prakse u obradbi strukovnih nazivlja.

Zrakoplovno se nazivlje rabi u vrlo širokom rasponu različitih poddisciplina (od aerodinamike do meteorologije, zrakoplovne fiziologije i psihologije, zračnoga prava, poslovanja u zračnom prijevozu itd.) te nužno zalazi u brojne srodne ili povezane struke što njegovu obradbu čini još zahtjevnijom.

Pri odabiru suradnika vodilo se računa o tome da u njemu budu zastupljeni stručnjaci za različita zrakoplovna područja, iskusni leksikografi i stručnjaci za terminologiju te kroatisti (ponajprije stručnjaci Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje). Svi su suradnici ujedno i predavači na sveučilištu ili visokoškolskim ustanovama pa su posebno zainteresirani za normiranje zrakoplovnoga jezika struke jer posjeduju svijest o važnosti jednoznačnoga i dobro tvorenoga hrvatskoga nazivlja.

Sustavan pristup istraživanju osigurava se na nekoliko načina u skladu sa suvremenim metodama terminološkoga i terminografskoga rada:

- Uspostavljanjem jedinstvenih načela lingvističke analize i terminološke obradbe nazivlja.

- Izradbom korpusa tekstova hrvatskoga zrakoplovnoga jezika koji bi trebao obuhvatiti relevantnu stručnu, udžbeničku i zakonodavnu građu, tj. sva ona vrela u kojima se ovo nazivlje opisuje ili rabi na način da se može utvrditi njegova pouzdanost. Time je stvoren prvi takav korpus za istraživanje hrvatskoga jezika zrakoplovne struke.

- Građa se analizira metodama korpusne lingvistike (čestotna analiza, analiza konkordancija, prepoznavanje i izlučivanje kolokacija itd.) te se na toj osnovi izrađuje abecedni popis najčešćega i najvažnijega leksika kroz presjek svih važnih potpodručja struke.

- Po potrebi se provodi i analiza engleskoga zrakoplovnoga korpusa (izrađenoga u sklopu ranijega projekta na Zavodu za aeronautiku), a jednoznačnost hrvatskih istovrijednica provjerava se u odnosu na englesko zrakoplovno nazivlje radi osiguranja semantičke i leksičke preciznosti i izbjegavanja dvosmislenosti.

Do kraja jednogodišnjega razdoblja rada projekta (31. 3. 2010.) temeljno je hrvatsko zrakoplovno nazivlje (oko 1650 natuknica) terminološki usustavljeno i uneseno u terminološku bazu Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Time su stvoreni preduvjeti za daljnji rad na izgradnji hrvatske zrakoplovne terminologije, što u još većoj mjeri pretpostavlja i tvorbu novoga hrvatskoga nazivlja za ovu široku disciplinu.